- Piše: Perivoje Popović
Čitava priča o poharama (po’ara, u lokalnom govoru) - o genocidu nad Kučima ne može, nipošto, da se, kako to čine neki savremeni kvazi-učenjaci, posmatrati u crno-bijeloj relaciji - tipa da ili ne, za ili protiv. Četiri su, neki kažu i pet, istorijskih zbivanja toga tipa - dva od Turaka, velika pohara 1774. i mala 1862. Dvije ili tri od domaćih haračlija: 1885. mala, 1886. velika pohara i ,,nadoknada” iste krajem 1886. Ovaj kazivač bilježi i dvije ,,savremene” pohare na samom kraju 20. i u ,,osvit’’ 21. vijeka...
Grk Skudak iz Karijande putovao je našim krajevima 500 godina prije Hrista i u svojim zapisima spominje gradove Drivast-Drač, Skoder-Skadar i Medeon- Medun u današnjim Kučima. Tu su Grci, Iliri, Rimljani, Dokleati, Sloveni - Medun i Kuči su i potonji oslonci bezuspješne odbrane Srpske despotovine, vojvode Miloša Belomuževića, od agarjanskih osvajanja. Od 1457.,odnosno 1460. teče mračno tursko vrijeme...i neprestani otpor zavojevaču!
Kuči učestvuju u pripremama i u samom Boju na Carevom Lazu, 1712., a prije toga već imaju okršaje sa Turcima na svom području, recimo 1532, 1609, 1649. I poslije toga, naravno, Malo Orljevo (1688.), Debeli Boj u Vrbici (1689.), Velje Orljevo (1738.), učešće u Borbi na Krusima, pa Fundina, Medun, Doljani, Sjenice itd.itd.
Zraci slobode - zlatno doba kučke istorije je vrijeme kučkog vojvode Radonje Petrovića, guvernadura svih Brda - njegov se uticaj u datom trenutku, u smislu ujedinjavanja srpskih krajeva u borbi protiv Turaka, uz punu podršku Carske Rusije, proteže čak do Užica. Naravno, saradanja sa crnogorskim vladikama - Savom i Vasilijem - je neupitna i svakodnevna. Da li od kazanog već počinju duboke “vladalačke” sujete i plemenska nadgornjavanja, politika, ideologija i sl. - nema nacionalnih sukoba, osim sa Turcima, Mlečanima, Austrijancima- u to doba svi Crnogorci i Brđani su isključivo i nedvosmisleno Srbi? Jesu li to genetski ,,upamtili” i osvetili vojvoda Mirko i knjaz Danilo!?
O dobu vojvode Marka Miljanova znamo svi ,,sve”, ali tumačimo ili zlotumačimo - kako odgovara dnevno-političkom trenutku. I naravno problem jeste i politički, ili prije svega politički, ali ne u aktuelnom poimanju - nužno ga je u cjelini sagledati sa istorijskog, sociološkog, kulturološkog, ali i etičkog aspekta...
Nijesu svi vojnici i vojskovođe velikog vojvode Mirka Stankovog Petrovića bili zločinci... Po dobru, plemenitosti i bratskoj pažnji pamte se posebno vojvoda cucki Miloš Krivokapić, serdar piperski Jole Piletić i znameniti ban Novica Cerović, naravno Gospod pamti dobra djela svih pojedinaca, bilo da su glavari ili obični smrtnici - u njegovom su okrilju - besmrtnici.
I da ponovimo – nema sukoba na nacionalnoj, već isključivo na političkoj i plemenski-prestižnoj ravni i interesima, jer svi Crnogorci i Brđani su tada, kao u najvećoj mjeri i danas - SRBI!
Ponajteže i najčešće zlonamjerno pitanje zlih i neznavenih jeste: gdje je bio Marko Miljanov u vrijeme pohare Kuča. Pa bio je u Crnoj Gori, u Brdima!
Marko Miljanov je bio i do danas ostao iskreni pobornik ujedinjenja svih srpskih zemalja, ali i svih Južnih Slovena sa osloncem na moćnu Rusiju. U tom smislu vjerovao je u dobre ujediniteljske namjere vladara Petrovića - te je po njemu ujedinjenje Brda, dakle i Kuča sa Crnom Gorom bio progresivan čin... Marko nije vjerovao da će knjaz i veliki vojvoda prevariti i izvršiti genocid nad kučkom nejači - dogovor je, na časnu vojvodsku riječ, bio da će biti pohvatani i ,,kaštigani” samo predvodnici pobune - njih 12... Niko, pa ni mladi Marko Miljanov nije mogao da vjeruje da će veliki vojvoda na Medunu zapaliti kuću u kojoj je večerao i konačio... soliljebnik je u to vrijeme bio svetinja... Grdnu prevaru u opštem smislu Marko će da shvati i da o svemu autentično govori u zrelim stvaralačkim godinama.
Mladi perjanik na obuci pri cetinjskom dvoru, valjašni đetić Marko Miljana Jankova sa Meduna (zajedno sa svojim doskorašnjim harambašom kučkih hajduka, Jošom Stanojevim Rašovićem ) ima oko 23 godine, Jošo je nešto stariji, i nijedan ni drugi nemaju, nijesu mogli da imaju nikakvog uticaja na knjaževe odluke.
Preciznog podatka gdje se, neposredno, baš u tim zlokobnim trenucima nalazio mladić Marko Miljanov, nema, ali posredno iz kazivanja Jozefa Holečeka, Pavla Apolonoviča Rovinskog ili Mićuna Pavićevića i Mata Hanžekovića-Gabrijela saznajemo o pogibiji Markovog brata miljenika Radonje i njegovom naporu da pronađe i kazni bratoubicu negdje na području Kučke krajine ili Vrmoše...
Napadi na marka u datom smislu su nečovječni, a nepotrebna je i bilo kakva odbrana - Marko je u duhu primjera čojstva i junaštva uvijek spreman da odbrani sebe od drugoga, a posebno drugoga od sebe!